Vesti

Novi način duhovne komunikacije

Autor: Jasmina Lukač
Teško da bi i dobar poznavalac izdavaštva u Srbiji tačno odgovorio na pitanje ko je za nepunu godinu objavio 250 elektronskih knjiga - verovatno bi se u nagađanju odgovor sveo na prateću internet podršku nekog od velikih izdavača. Međutim, mala novosadska kuća Media art content pionir je nove postgutenbergovske ere - u ovom trenutku od pomenute sume objavljenih naslova, 77 prodaje preko gigantskog svetskog provajdera Amazon.


Shodno onome što se u teoriji brendiranja zove generičko ime voda voda ili krem bananica i do ovih elektronskih izdanja može se doći na najlakši mogući način - posredstvom sajta www.e-knjige.org.
Kreativni tim Media arta najavljuje i prodor na Google Play, pri čemu na internetu podržava i rad drugih malih izdavača - kao što je recimo Književna radionica Rašić - i to ne samo iz Srbije, takođe objavljujući knjige u elektronskom izdanju. S obzirom da su rejting liste najprodavanijih knjiga uvek zanimljive za objavljivanje, u Media artu za Danas navode da njihova lista popularnosti izdanja glasi ovako: Balkanski rastanci - roman Dražana Gunjače, slede memoarska proza Magde i Nevene Simin Zašto su ćutale majka i ćerka o istom ratu, dok je na trećem mestu ljubavni roman Veruj mom srcu Eme Piroške Matić. Takođe, roman Gastarbajteri Krunoslava Šetke je već ostvario značajan uspeh. Ali, kako je u Srbiji rašireno shvatanje interneta kao javnog dobra - kao neke vrste zdenca na kome svaki putnik namernik može da se okrepi znanjem, informacijom ili da predahne izražavajući svoj lični stav ili bes, to je ova veb-izdavačka kuća otvorila deo i za besplatno čitanje.
- Da bismo dobili jasniju sliku šta čitaoci od nas očekuju, kao i odakle su, pokrenuli smo posebni sajt gde oni mogu besplatno da preuzmu pdf fajlove sa odlomcima iz naših izdanja (pa ako im se knjige dopadnu i direktno je naruče). Za nešto više od mesec i po dana postojanja sajta čitaoci su preuzeli više od 1.600 fajlova, u proseku svaki je naslov zainteresovao 21 čitaoca, navode u Media artu.
Sledstveno otvorenosti novih društvenih mreža posebno ističu da ne objavljuju knjige koje već imaju štampana izdanja, nego da su otvoreni za naslove kojima će elektronski oblik biti prvi način objavljivanja. Nije reč međutim samo o novim andergraund formama - i gotovo klasični pisci poslednjih decenija u koje može da se ubroji Svetislav Basara objavljuju se na e-knjizi. Basarina Fama o biciklistima recimo, nije imala nikakav elektronski oblik dok nije prepisana u word format.
- Prelom se radi na sasvim drugačiji način nego za štampana izdanja i zahteva besprekornu pripremu - korektorska greška koja u štampanom izdanju bude samo ružna, zna da potpuno upropasti fajl za elektronsku knjigu. Knjige koji su nastale B.C (before computers/pre kompjutera) moraju se prvo skenirati, pa preko optičkog čitača prevesti u word fajl, a tu se retko dešava da bude manje od dvadesetak korektorskih intervencija po strani, navode u Media artu. Urednici iz ove kuće preporučuju još piscima da paze kakve ugovore potpisuju.
- Često izdavači traže sva prava na rukopis, što podrazumeva i pravo na elektronske knjige i tako imamo mnogo zarobljenih naslova kod izdavača koji se elektronskom knjigom ne bave ni sada, niti to planiraju ubuduće. Neki od tih izdavača su kooperativni i oslobađaju prava na elektronske knjige, drugi uživaju što su u situaciji da autoru ne dozvole da se mimo njih pojavi. Ukoliko je neki izdavač stvarno zainteresovan za određen naslov, pristaće i na ugovor kojim su obuhvaćena samo prava na štampano izdanje na određenom jeziku.
Medijska sfera
Na spisku izdanja su dela kako profesionalnih pisaca tako i ljudi iz medijske sfere - Enes Halilović Ep o vodi, Vladimir Jokić Decenija: godine koji su pojeli skakavci, Nebojša Milosavljević Sveti Nikola u Torontu, Đorđe Pisarev Pod senkom zmaja, Rastislav Durman Artur i Artur, Veseljko Koprivica Naj Crna Gora, Mihal Ramač Bilo je to 1990, Tamara Skrozza Sve po spisku, Jasmina Lukač Inverno...
- See more at: http://www.danas.rs/dodaci/nedelja/knjiga_danas/novi_nacin_duhovne_komunikacije.54.html?news_id=276700#sthash.gQgjucpf.dpuf
Petak, 07.03.2014.
 Izvor: Mreža kreativnih ljudi

Veče Bukovskog u Novom Sadu

Američki kutak Novi Sad u saradnji sa kafe galerijom "Izba" u nedelju 9. marta obeležiće 20. godina od smrti američkog underground pesnika i pisca, Čarlsa Henrija Bukovskog. 
Pričaćemo, čitaćemo pesme, gledaćemo odličan dokumentarac o Bukovskom. Da se setimo Kinaskog. Svi su pozvani.* 
Program: 
Nedelja, 9. mart 
Američki kutak (Petra Drapšina 3) 
19.00 Razgovor sa književnikom Bojanom Samsonom uz inserte iz filma „Born into This“ 

Kafe galerija „IZBA“ (Železnička 4)
20.00 Poezija Bukovskog 
21.00 Projekcija filma „Born into This“ 


* Pored ovog programa, iste večeri u Novom Sadu će se na više mesta održati programi posvećeni godišnjici smrti ovog velikog pesnika i pisca.


Petak, 28.feb 2014.

Konkurs za praktikante


 Po prvi put na nasim prostorima – upućujemo poziv za praktikante koji su zainteresovani da učestvuju u projektu dve nevladine organizacije I koji žele da imaju praksu na projektu književne agenture. Po završetku ciklusa dobija se sertifikat o obavljenoj praksi. Potrebni su praktikanti iz domena književnosti, izdavaštva, novinarstva, marketinga, PR-a i organizacionih nauka, kao i web designer i programer. Konkurs tokom kog možete slati svoje prijave će trajati od 01.03 do 07.03. Prijave možete slati na E-mail adresu borjana.vorkapic@upep.org sa motivacionim pismom i cv-jem. Odabrani praktikanti će biti obavešteni o tome par dana po završetku roka za prijavljivanje...

Podignimo zajedno kulturu na visi nivo!♥


 Izvor: B92

Sreda, 26. feb 2014.

Srpska ženska književnost: Od zlatne niti do piksela


“Volim da kažem, iako to nije sasvim tačno, da je srpska ženska književnost započela vezom zlatne niti na svili. Onda pokažem slajd sa Jefimijinim radom i to ima efekta.“

Istorija srpske književnosti od svojih početaka do danas zanemaruje značajan ženski doprinos i svoje polje istraživanja usmerava na muške autore. Mnoge spisateljice, prevoditeljke i urednice, značajne za srpsku književnost, ostale su na margini, te su njihovi radovi izgubljeni, a imena zaboravljena. 

Pre tri godine, dr Biljana Dojčinović pokreće projekat „Knjiženstvo, teorija i istorija ženske književnosti na srpskom jeziku do 1915. godine“, čiji je cilj proučavanje i osvetljavanje istorije ženske književnosti kao i teoretizovanje njenih specifičnosti. Projekat se sastoji iz časopisa i baze podataka. „Knjiženstvo, časopis za studije književnosti, roda i kulture“ nastoji da teoretizuje, kritički ispita i u narativ uobliči žensko stvaralaštvo. Časopis je elektronski jer samo u tom mediju može postojati direktna veza sa bazom podataka. Baza podataka sadrži informacije o ženskom književnom stvaralaštvu od srednjeg veka do 1915. godine. U njoj su sistematizovane osnovne biografske i bibliografske činjenice, podaci o prevodima, ženskim časopisima, međusobnim uticajima i linkovi digitalizovanih izdanja. 

Kako ste došli na ideju da pokrenete projekat istraživanja ženske književnosti na srpskom jeziku? 

Dr Biljana Dojčinović: Bila sam deo evropskog COST (Cooperation in Science and Technology) projekta pod nazivom Women Writers in History: Toward a New Understanding of European Literary Culture. Cilj projekta je bilo stvaranja mreže naučnika i naučnica koji se bave istraživanjem ženske književnosti. Kada dolazite iz male književnosti, književnosti sa oboda Evrope, potrebno vam je izvesno vreme da ih ubedite da Evropa nije jedna, da postoje i različita pisma i različiti odnosi prema književnosti i da postoje različite životne i istorijske priče, da je recimo Balkan jedna potpuno druga priča. Ovaj COST projekat je vezan za bazu podataka u koju sam počela da unosim podatke o našim književnicama. Meni je bilo jasno da je i nama potrebna takva baza podataka koja mora biti dvojezična. Šira javnost, ne samo ovdašnja i ne samo akademska, treba da sazna nešto o Milici Stojadinović Srpkinji, o Jefimiji i Anici Savić Rebac. Ideja je bila u tome da se ne zadržimo na bazi podataka jer je potrebno i teoretizovati. To je stari problem jer je u ženskim istraživanjima odnos između Balkana i ostalih delova Evrope i Amerike izgledao tako što bi oni tražili naše podatke, a davali nam njihovu teoriju. To nije dolazilo u obzir, niti je sada potrebno da priču o nama priča neko drugi. Otuda časopis „Knjiženstvo“ nije definisan kao časopis koji se bavi proučavanjem književnosti napisane na srpskom jeziku do 1915. godine, već kao časopis za studije književnosti, roda i kulture. 

Projekat se naziva „Knjiženstvo, teorija i istorija ženske književnosti na srpskom jeziku do 1915.“ Zašto do 1915. godine? 

Morale smo negde da postavimo ograničenje. Računale smo da bi 1914. bila godina koja bi odmah ukazala na problem Prvog svetskog rata. Kada sad razgovaramo o mogućnostima da nastavimo projekat, želeli bismo da se pomerimo pedeset godina unapred. Posle 1915. imamo ukupno dve kanonizovane autorke, Isidoru Sekulić i Desanku Maksimović. To će iz perspektive baze podataka i razvrstavanja podataka postaviti ogroman broj pitanja koje treba da rešimo. Tu je i pitanje rukopisa kao i mnogih autorki čije tekstove imamo, ali o njima ništa ne znamo. 

Koji je ključni dokument za proučavanje ženske književnosti na srpskom jeziku? 

Volim da prezentacije u inostranstvu počnem rečima da je srpska ženska književnost započela vezom zlatnom niti na svili. To nije do kraja tačno, jer to nije prvo delo naše ženske književnosti, ali kada pokažem slajd sa Jefimijinim radom i te kako ima efekta.
Ko se sve bori za institucionalizaciju i kanonizaciju srpskih spisateljica? 

Da bi do kanonizacije došlo, potrebno je mnogo tekstova. Vratiti te žene na svetlost dana, znači pokrenuti istraživanja. Bitna stvar je pisati što više o autorkama iz različitih uglova, otvoriti neku vrstu konstruktivne polemike. Tek tada može da se izrodi teorijska misao i efekat kanonizacije nekih od autorki. Mislim da je Jelena Dimitrijević sada na dobrom putu da postane makar kultna, ako ne i kanonska autorka. Nama je važno da ove žene budu čitane, da ponovo budu sagledavane, da se ponovo štampaju knjige, digitalizuju ona izdanja koja ne mogu da se štampaju, kao i da se digitalizuje ono što je ostalo od časopisa i rukopisa po bibliotekama i arhivima, jer i to se pretvara u prašinu. Papir propada. 

Koje se predrasude vezuju za pojam feminizam? 

Ljudi kod nas feminizam najčešće povezuju sa nečim što se krajem šezdesetih dešavalo na Zapadu te se smatra da su feministkinje „bra burners“. To je potpuno zastarelo mišljenje i nema mnogo veze sa stvarnošću. Naš projekat jeste plod svetske feminističke kritike, a područje našeg rada je ženska književnost. Dotle ne bismo stigli bez feminističke teorije, ali samo uz ideju da ona mora biti prilagođena našem kontekstu. Osim feminističke kritike i istorije ženske književnosti, ključna reč za naš projekat jeste digitalna humanistika. 

Da li proučavanje muške ili ženske književnosti znači deliti književnost prema rodu? 

Deliti književnost prema rodu ne znači samo deliti prema polu već deliti i po onim socijalnim, istorijskim, pa i psihološkim razlozima koji su doveli do toga da ženska književnost završi na margini. Upravo rad na tome da se na scenu vrate autorke koje su vredne čitanja ili da se čitaocima dozvoli da izaberu koje su to autorke jeste ono što nam je cilj. Moja ideja idealnog utopijskog knjiženstva jeste književnost koja se ne deli prema rodu. 

Kakvo je Vaše mišljenje o savremenoj ženskoj književnosti? 

Problem je u tome što se pod ženskom književnošću danas vrlo često podrazumeva takozvana književnost za žene, komercijalni proizvodi koji bi trebalo da služe za opuštanje ili zabavu. To nije književnost. Henri Džejms je krajem 19. veka rekao da se romanom naziva sve, a za to je krivio delom nove čitateljske snage, đačku omladinu i žene. Oni su predstavljali novo tržište koje se otvorilo. O takvoj ženskoj „književnosti“ koja postoji i danas ne mislim ništa osim da je to proizvod za široku potrošnju u obliku knjige. Ima, naravno, naših savremenih autorki koje pišu zabavno i duhovito, a da nisu laka književnosti, kao i onih čiji je pristup sumorniji i teži, ali doprinos izuzetan. Pomenula bih sada Milicu Mićić Dimovsku koja nas je nedavno napustila i njen sjajan roman o Milici Stojadinović Srpkinji. 

U poslednjem broju časopisa, jedan od tekstova bavi se temom žena u medijima i TV emisijom „Žene“. Ko su žene na televiziiji i šta nam one poručuju? 

Mislim da je dosta toga što se servira mladim ženama i devojkama, pre svega, opasno. Ima mnogo banalizacije, šablona koji ih stavljaju pred potpuno nerealne zahteve. To bi valjda trebalo da prodaje proizvod ili da služi opuštanju. Samo pitanje opuštanja izgleda kao izgovor za mnogo trivijalizacije.

Izvor: Danas
ponedeljak, 24. feb 2014.

Pravopisni policajci

Nedavno se u Moskvi pojavila tajna organizacija koja pronalazi i ispravlja pravopisne i gramatičke greške na javnim mestima, na ogradama, izlozima, tablama, pa i memorijalnim pločama, koje poput vandala skidaju, a onda pričvršćuju druge, iste, samo bez jezičke anomalije. Ovi mladi pravopisni policajci zasnivaju svoj program na pretpostavci da se svet doživljava kao tekst, te da ispravljanjem na prvi pogled sitnih grešaka, mi zapravo menjamo svet.
- See more at: http://www.danas.rs/danasrs/kultura/pravopisni_policajci.11.html?news_id=276867#sthash.4l4gswPd.dpuf


Pravopisni policajci

Nedavno se u Moskvi pojavila tajna organizacija koja pronalazi i ispravlja pravopisne i gramatičke greške na javnim mestima, na ogradama, izlozima, tablama, pa i memorijalnim pločama, koje poput vandala skidaju, a onda pričvršćuju druge, iste, samo bez jezičke anomalije. Ovi mladi pravopisni policajci zasnivaju svoj program na pretpostavci da se svet doživljava kao tekst, te da ispravljanjem na prvi pogled sitnih grešaka, mi zapravo menjamo svet.
I naš prostor zahteva slične lingvističko-komunalne akcije, ali osim lamenta nad jadnom pismenošću, nebrigom za jezik i neodgovornošću, nije baš bilo ovako prilježnih koraka kao u Moskvi.
Na pogreške ipak neprestano ukazuju večiti borci za pismenost poput Ivana Klajna, Rade Stijović ili Veljka Brborića, koji je fotografisao niz natpisa na reklamama i drugim tablama sa jezičkim omaškama. U njegovoj riznici su se našli dodatci, napitci, brusxvalter, burekdžinice, stan od 53 cm kvadratna... Zahvalan je i poduhvat novinara Radomira Dabetića, koji je u knjigu sakupio novinarske jezičke nepravilnosti deleći ih u kategorije „nepravilno“ i „pravilno“. U ovu prvu spadaju, na primer, maršuta, doškolovavanje, kontaktirati nekoga, lezbejka, delikvent, odmaram, a ispravno bi bilo maršruta, doškolavanje, kontaktirati sa nekim, lezbijka, delinkvent, odmaram se. Za pohvalu je svaki prilog negovanju jezičke kulture, ali treba biti i oprezan kada se neki izraz određuje kao nepravilan.
Pravopis prihvata i lezbejku i lezbijku, a što se tiče glagola odmarati se, u Stanojčićevoj i Popovićevoj gramatici piše da se neki glagoli javljaju i s povratnom rečcom se i bez nje, a to su brinuti se i brinuti, odmarati se i odmarati, šetati se i šetati. Međutim, u priručnicima i u Normativnoj gramatici Pipera i Klajna čvrsto se drži da je ispravan samo oblik odmarati se. Izvinite, ali ako dobra većina ljudi kojima je srpski maternji jezik, a među njima su i oni sa dobrim jezičkim obrazovanjem, kaže odmaram, bez onog se, onda kvalifikativ „pogrešno“ u gramatici ne znači ništa. Slično je i sa imenicom novine, koja je „dopuštena“ jedino u množini, ali je u jeziku potrebna i jednina, što je u jednom radu pokazao Milan Šipka.
Primeri profesora Brborića i novinara Dabetića ukazuju na nemar i nizak stepen opšte pismenosti, a na drugoj strani nemarnom se pokazuje jezička norma, koja svojim konzervativnim i pomalo rigoroznim, uz to i mnogobrojnim, pravilima zapravo i najpismeniji sloj čini nepismenima.

Pravopisni policajci

Nedavno se u Moskvi pojavila tajna organizacija koja pronalazi i ispravlja pravopisne i gramatičke greške na javnim mestima, na ogradama, izlozima, tablama, pa i memorijalnim pločama, koje poput vandala skidaju, a onda pričvršćuju druge, iste, samo bez jezičke anomalije. Ovi mladi pravopisni policajci zasnivaju svoj program na pretpostavci da se svet doživljava kao tekst, te da ispravljanjem na prvi pogled sitnih grešaka, mi zapravo menjamo svet.
- See more at: http://www.danas.rs/danasrs/kultura/pravopisni_policajci.11.html?news_id=276867#sthash.4l4gswPd.dpuf

Izvor: RTS
ponedeljak, 24. feb 2014.

Kulturni dnevnik

U ponedeljak, 17. februara 2014. počinje emitovanje Kulturnog dnevnika. Svake večeri od ponedeljka do petka, na Prvom programu, posle Trećeg dnevnika.
Na inicijativu v. d. generalnog direktora RTS-a Nikole Mirkova, formiran je tim koji je osmislio i koji će realizovati Kulturni dnevnik. Gledaocima RTS-a biće ponuđena kultura u sasvim novom "pakovanju", sa ciljem da se osvoji i nova publika.
Dopisnici i saradnici RTS-a javljaće se svakodnevno sa mesta najzanimljivijih, svetskih, kulturnih događaja.
Osim vestima iz umetnosti i kulture, Kulturni dnevnik će se baviti i temama ars vivendi - umetnosti življenja: gradovima, putovanjima, dizajnom, modom, kao i medijima, komunikacijom, pop-kulturom i sub-kulturom.
Urednici Kulturnog dnevnika biće Mirjana Bjelogrlić Nikolov, Olivera Milošević, Marija Miljević, Selina Lovran Aksentić, Vesna Jovanović, Snežana Stamenković... u saradnji sa kolegama koji prate oblast kulture. Kreativni direktor je Boris Miljković, čijem timu se uspešno pridružuju mlade kolege Danijel Čavić i Marko Vlahović.


Novi način duhovne komunikacije

Autor: Jasmina Lukač
Teško da bi i dobar poznavalac izdavaštva u Srbiji tačno odgovorio na pitanje ko je za nepunu godinu objavio 250 elektronskih knjiga - verovatno bi se u nagađanju odgovor sveo na prateću internet podršku nekog od velikih izdavača. Međutim, mala novosadska kuća Media art content pionir je nove postgutenbergovske ere - u ovom trenutku od pomenute sume objavljenih naslova, 77 prodaje preko gigantskog svetskog provajdera Amazon.


Shodno onome što se u teoriji brendiranja zove generičko ime voda voda ili krem bananica i do ovih elektronskih izdanja može se doći na najlakši mogući način - posredstvom sajta www.e-knjige.org.
Kreativni tim Media arta najavljuje i prodor na Google Play, pri čemu na internetu podržava i rad drugih malih izdavača - kao što je recimo Književna radionica Rašić - i to ne samo iz Srbije, takođe objavljujući knjige u elektronskom izdanju. S obzirom da su rejting liste najprodavanijih knjiga uvek zanimljive za objavljivanje, u Media artu za Danas navode da njihova lista popularnosti izdanja glasi ovako: Balkanski rastanci - roman Dražana Gunjače, slede memoarska proza Magde i Nevene Simin Zašto su ćutale majka i ćerka o istom ratu, dok je na trećem mestu ljubavni roman Veruj mom srcu Eme Piroške Matić. Takođe, roman Gastarbajteri Krunoslava Šetke je već ostvario značajan uspeh. Ali, kako je u Srbiji rašireno shvatanje interneta kao javnog dobra - kao neke vrste zdenca na kome svaki putnik namernik može da se okrepi znanjem, informacijom ili da predahne izražavajući svoj lični stav ili bes, to je ova veb-izdavačka kuća otvorila deo i za besplatno čitanje.
- Da bismo dobili jasniju sliku šta čitaoci od nas očekuju, kao i odakle su, pokrenuli smo posebni sajt gde oni mogu besplatno da preuzmu pdf fajlove sa odlomcima iz naših izdanja (pa ako im se knjige dopadnu i direktno je naruče). Za nešto više od mesec i po dana postojanja sajta čitaoci su preuzeli više od 1.600 fajlova, u proseku svaki je naslov zainteresovao 21 čitaoca, navode u Media artu.
Sledstveno otvorenosti novih društvenih mreža posebno ističu da ne objavljuju knjige koje već imaju štampana izdanja, nego da su otvoreni za naslove kojima će elektronski oblik biti prvi način objavljivanja. Nije reč međutim samo o novim andergraund formama - i gotovo klasični pisci poslednjih decenija u koje može da se ubroji Svetislav Basara objavljuju se na e-knjizi. Basarina Fama o biciklistima recimo, nije imala nikakav elektronski oblik dok nije prepisana u word format.
- Prelom se radi na sasvim drugačiji način nego za štampana izdanja i zahteva besprekornu pripremu - korektorska greška koja u štampanom izdanju bude samo ružna, zna da potpuno upropasti fajl za elektronsku knjigu. Knjige koji su nastale B.C (before computers/pre kompjutera) moraju se prvo skenirati, pa preko optičkog čitača prevesti u word fajl, a tu se retko dešava da bude manje od dvadesetak korektorskih intervencija po strani, navode u Media artu. Urednici iz ove kuće preporučuju još piscima da paze kakve ugovore potpisuju.
- Često izdavači traže sva prava na rukopis, što podrazumeva i pravo na elektronske knjige i tako imamo mnogo zarobljenih naslova kod izdavača koji se elektronskom knjigom ne bave ni sada, niti to planiraju ubuduće. Neki od tih izdavača su kooperativni i oslobađaju prava na elektronske knjige, drugi uživaju što su u situaciji da autoru ne dozvole da se mimo njih pojavi. Ukoliko je neki izdavač stvarno zainteresovan za određen naslov, pristaće i na ugovor kojim su obuhvaćena samo prava na štampano izdanje na određenom jeziku.
Medijska sfera
Na spisku izdanja su dela kako profesionalnih pisaca tako i ljudi iz medijske sfere - Enes Halilović Ep o vodi, Vladimir Jokić Decenija: godine koji su pojeli skakavci, Nebojša Milosavljević Sveti Nikola u Torontu, Đorđe Pisarev Pod senkom zmaja, Rastislav Durman Artur i Artur, Veseljko Koprivica Naj Crna Gora, Mihal Ramač Bilo je to 1990, Tamara Skrozza Sve po spisku, Jasmina Lukač Inverno...
- See more at: http://www.danas.rs/dodaci/nedelja/knjiga_danas/novi_nacin_duhovne_komunikacije.54.html?news_id=276700#sthash.gQgjucpf.dpuf

Novi način duhovne komunikacije

Autor: Jasmina Lukač
Teško da bi i dobar poznavalac izdavaštva u Srbiji tačno odgovorio na pitanje ko je za nepunu godinu objavio 250 elektronskih knjiga - verovatno bi se u nagađanju odgovor sveo na prateću internet podršku nekog od velikih izdavača. Međutim, mala novosadska kuća Media art content pionir je nove postgutenbergovske ere - u ovom trenutku od pomenute sume objavljenih naslova, 77 prodaje preko gigantskog svetskog provajdera Amazon.


Shodno onome što se u teoriji brendiranja zove generičko ime voda voda ili krem bananica i do ovih elektronskih izdanja može se doći na najlakši mogući način - posredstvom sajta www.e-knjige.org.
Kreativni tim Media arta najavljuje i prodor na Google Play, pri čemu na internetu podržava i rad drugih malih izdavača - kao što je recimo Književna radionica Rašić - i to ne samo iz Srbije, takođe objavljujući knjige u elektronskom izdanju. S obzirom da su rejting liste najprodavanijih knjiga uvek zanimljive za objavljivanje, u Media artu za Danas navode da njihova lista popularnosti izdanja glasi ovako: Balkanski rastanci - roman Dražana Gunjače, slede memoarska proza Magde i Nevene Simin Zašto su ćutale majka i ćerka o istom ratu, dok je na trećem mestu ljubavni roman Veruj mom srcu Eme Piroške Matić. Takođe, roman Gastarbajteri Krunoslava Šetke je već ostvario značajan uspeh. Ali, kako je u Srbiji rašireno shvatanje interneta kao javnog dobra - kao neke vrste zdenca na kome svaki putnik namernik može da se okrepi znanjem, informacijom ili da predahne izražavajući svoj lični stav ili bes, to je ova veb-izdavačka kuća otvorila deo i za besplatno čitanje.
- Da bismo dobili jasniju sliku šta čitaoci od nas očekuju, kao i odakle su, pokrenuli smo posebni sajt gde oni mogu besplatno da preuzmu pdf fajlove sa odlomcima iz naših izdanja (pa ako im se knjige dopadnu i direktno je naruče). Za nešto više od mesec i po dana postojanja sajta čitaoci su preuzeli više od 1.600 fajlova, u proseku svaki je naslov zainteresovao 21 čitaoca, navode u Media artu.
Sledstveno otvorenosti novih društvenih mreža posebno ističu da ne objavljuju knjige koje već imaju štampana izdanja, nego da su otvoreni za naslove kojima će elektronski oblik biti prvi način objavljivanja. Nije reč međutim samo o novim andergraund formama - i gotovo klasični pisci poslednjih decenija u koje može da se ubroji Svetislav Basara objavljuju se na e-knjizi. Basarina Fama o biciklistima recimo, nije imala nikakav elektronski oblik dok nije prepisana u word format.
- Prelom se radi na sasvim drugačiji način nego za štampana izdanja i zahteva besprekornu pripremu - korektorska greška koja u štampanom izdanju bude samo ružna, zna da potpuno upropasti fajl za elektronsku knjigu. Knjige koji su nastale B.C (before computers/pre kompjutera) moraju se prvo skenirati, pa preko optičkog čitača prevesti u word fajl, a tu se retko dešava da bude manje od dvadesetak korektorskih intervencija po strani, navode u Media artu. Urednici iz ove kuće preporučuju još piscima da paze kakve ugovore potpisuju.
- Često izdavači traže sva prava na rukopis, što podrazumeva i pravo na elektronske knjige i tako imamo mnogo zarobljenih naslova kod izdavača koji se elektronskom knjigom ne bave ni sada, niti to planiraju ubuduće. Neki od tih izdavača su kooperativni i oslobađaju prava na elektronske knjige, drugi uživaju što su u situaciji da autoru ne dozvole da se mimo njih pojavi. Ukoliko je neki izdavač stvarno zainteresovan za određen naslov, pristaće i na ugovor kojim su obuhvaćena samo prava na štampano izdanje na određenom jeziku.
Medijska sfera
Na spisku izdanja su dela kako profesionalnih pisaca tako i ljudi iz medijske sfere - Enes Halilović Ep o vodi, Vladimir Jokić Decenija: godine koji su pojeli skakavci, Nebojša Milosavljević Sveti Nikola u Torontu, Đorđe Pisarev Pod senkom zmaja, Rastislav Durman Artur i Artur, Veseljko Koprivica Naj Crna Gora, Mihal Ramač Bilo je to 1990, Tamara Skrozza Sve po spisku, Jasmina Lukač Inverno...
- See more at: http://www.danas.rs/dodaci/nedelja/knjiga_danas/novi_nacin_duhovne_komunikacije.54.html?news_id=276700#sthash.gQgjucpf.dpuf
  Izvor: Blic

Vladeti Jerotiću uručena nagrada "Dositej Obradović"

Vladeti Jerotiću uručena je danas nagrada za životno delo "Dositej Obradović" u Narodnom pozorištu u Beogradu. Jerotićevo prosvetiteljsko, filozofsko-religijsko i književno stvaralaštvo prevazilazi sve posebnosti svojstvene našem vremenu, navodi se u obrazloženju žirija.
-U letopisima Zadužbine stajaće vaše ime kao stvaraoca koji je nastavio plemenitu Dositejevu misiju -  rekao je predsednik Upravnog odbora Zadužbine "Dositej Obradović" Radomir Putnik pošto je uručio nagradu prvom laureatu.
On je dodao da se nagrada dodeljuje za sve discipline nauke, prosvete, književnosti i kulture, kojima pripada ili ih je utemeljio u srpskoj sredini veliki pisac i prosvetitelj Dositej Obradović.
 
Nagrada se sastoji od plakete sa likom Dositeja Obradovića koju donirala Narodna banka Srbije i novčanog iznosa koji je obezbedilo Ministarstvo kulture i informisanja, a koji je Jerotić dao Fondaciji za bolesnu decu od raka.
 
U obrazloženju žirija, u kojem su pored Putnika bili i Vojislav Jelić, Slavko Gordić, Marko Nedić, Dragan Simeunović i Mirko Vasiljević, ocenjeno je da je Jerotić "svojim životom, delom i delovanjem po svemu na tragu misije koju je u srpskom narodu ostvario Dositej Obradović".
- Njegovo prosvetiteljsko, filozofsko-religijsko i književno stvaralaštvo, prožeto izrazitom humanističkom crtom njegove ličnosti, prevazilazi i natkriljuje sve posebnosti i isključivosti svojstvene našem vremenu - navedeno je u obrazloženju nagrade.
 
Dositej je od sredine 18. veka do smrti 1811. godine putovao Evropom, znao je 11 jezika i za svog dugog života bio je najviše učitelj, ali to je shavatao kao učenje drugih, ali i samog sebe.
 
U poznim godinama 1807. godine on je došao u Srbiju i doneo sve što je imao, kao osoba koju je odlikovao asketizam, svoju biblioteku je poklonio narodu, a sav novac koji je imao dao je Karađorđu za ustanike.
 
Upravo takav stvaralački, filozofski i etički put sledi akademik Jerotić, prvi dobitnik nagrade koja treba da nagradi krunu stvaralaštva neke ličnosti, nagrade za celokupni doprinos nauci, kulturi i umetnosti naroda Srbije.
 
Ovom prilikom u čast laureata bio je održan i umetnički program pod nazivom "Samo dela ljubavi ostaju" u režiji Ivane Dragutinović Maričić u izvođenju dramskih i operskih umetnika poklon je Narodnog pozorišta.
 
U programu, čiji je moderator bila glumica Rada Đuričin, učestvovala je Filharmonija mladih "Borislav Pašćan" pod dirigentskom upravom Đorđa Pavlovića, primadone Jasmina Trumbetaš Petrović i Sanja Kerkez, prvak opere Ivan Tomašev i dramski umetnici Hadži Nenad Maričić, Vojin Ćetković i Nebojša Kundačina.

Izvor: Večernje novosti

Nagradu "Meša Selimović" dele Negrišorac i Vladušić

"Meša Selimović" Ivanu Negrišorcu i Slobodanu Vladušiću, prvi put ravnopravno za poeziju i roman. Izbor obavljen javno, pred najširom publikom, i sa minimalnom mogućnošću lobiranja

NAGRADU "Meša Selimović" za knjigu godine, koju 26. put dodeljuju "Večernje novosti", dobili su Ivan Negrišorac za pesničku zbirku "Kamena čtenija", u izdanju "Orfeusa", i Slobodan Vladušić za roman "Mi, izbrisani", u izdanju "Lagune".
Prvi put "Mešu" su ravnopravno zaslužile pesnička i prozna knjiga. U do kraja neizvesnom i uzbudljivom književnom nadmetanju, odnele su najviše glasova kritičara - po petnaest, pa je prestižna nagrada podeljena, tek treći put u svojoj istoriji. Pre Negrišorca i Vladušića, na tron su se zajedno peli Dubravka Ugrešić i Milorad Pavić, 1988, i Petar Sarić i Vladimir Kecmanović, 2008. godine.
Rezultate žiriranja za priznanje koje nosi ime velikog srpskog pisca, saopštio je novinar "Novosti" Dragan Bogutović, koji je sa Ognjenom Lakićevićem osnovao nagradu. U prepunoj sali Vukove zadužbine, novinarima je saopšteno da su u ovogodišnjem Velikom žiriju "Večernjih novosti" za knjigu godine učestvovala 54 istaknuta književna kritičara, teoretičara i književna istoričara, koji su predložili više od 100 knjiga.
Dvojica uglednih autora, Negrišorac i Vladušić, izdvojili su se potpuno različitim žanrovima i poetikama. Dok je prvi otišao u daleku prošlost i arhaični govor ("njegoševski"), putevima tradicijsko-kulturološkog hodočašća, da bi progovorio o nama, drugi je progovorio jezikom bliske budućnosti, sajber komunikacije, i vešto spojio tekovine savremene tehnologije 21. veka, kompjuterske igre, detektivsku priču i klasičnu kulturu, pokazujući sva iskušenja, puteve i stranputice novog doba.
Promišljajući kulturu i tradiciju srpskog naroda u Crnoj Gori, Negrišorac je, po oceni Aleksandra Jovanovića, u svojevrsnoj knjizi-poemi pokušao da nađe uzrok njegovog identitetskog sloma, ali i da sačuva (makar i malu) nadu u moć one njegoševske iskre da nas u budućnosti ponovo obasja.
Zbirka "Kamena čtenija", po mišljenju Petra Pijanovića, moderna je lirska povesnica. Epska po priči, a kamerna po intimnom govoru mnogih kazivača, ova zbirka pokazuje kako se "starim" glasovima i "zapadnim" govorom na nov pesnički način može promišljati srpska istorija. Ova knjiga je tiha katarza, srpski poučnik i mudri putokaz na raskršćima vremena.
Sa druge strane, Vladušićeva knjiga "Mi, izbrisani" prvi je sajber-roman u srpskoj književnosti u kojem se briše granica između realnog sveta i sveta virtuelne stvarnosti. U zanimljivoj, romanesknoj priči, po rečima Slađane Jaćimović, ukrštaju se elementi savremene društvene situacije, motivi srpske kulture i upitanost nad usamljenošću modernog čoveka i ispraznosti sveta u kojem živimo.
U ovom savremenom romanu, ocenila je Svetlana Šeatović Dimitrijević, sjedinjeni su sajber mistika, video igra kao oblik romanesknog tkiva i virtuelni svetovi metropolisa, „fejsbuka“, film noara i suštinska pitanja našeg nacionalnog identiteta. Ono što se u Vladušićevom romanu objavljuje kao egzistencionalna stvarnost, po rečima Aleksandre Petrović, jeste ideja o pogubnosti globalnog poretka i globalizovane kulture.
Oko "Meše", kako je rekao Bogutović, okupljeni su književni znanci koji redovno prate domaću produkciju i koji su godinama privrženi ovom prestižnom priznanju. Pripadaju različitim generacijama, od najmlađe do najstarije i, što je posebno važno, zagovornici su različitih književnih poetika. Svakodnevno objavljivanje njihovih glasova počelo je, na stranicama našeg lista, 4. februara. Svaki član žirija mogao je da izdvoji pet knjiga, svih žanrova, iz pera savremenih domaćih autora, objavljenih u 2013. uz kratko obrazloženje. Obnovljena izdanja i antologije nisu dolazili u obzir, a isti pisac nagradu ne može da dobije dva puta. Do pobednika se stiglo na jednostavan način - zbrajanjem glasova.
Žiriranje za "Mešu" je specifično i jedinstveno ne samo kod nas nego i u regionu i na prostorima bivše Jugoslavije: osim impozantnog broja kritičara, izbor najbolje knjige godine obavlja se javno, pred najširom čitalačkom publikom pa takav, maksimalno demokratski način vrednovanja, ostavlja minimalnu mogućnost eventualnog lobiranja za pojedine autore sa ishodom koji bi se mogao predvideti. Istovremeno, članovi žirija su i iz različitih sredina i gradova: Beograda, Novog Sada, Niša, Smedereva, Kruševca, Kragujevca, Mladenovca, Banjaluke, Bijeljine, Novog Pazara, Zrenjanina, Sombora, Subotice, Vršca, Jagodine, Kosovske Mitrovice i Mokrina.
KOLEKTIVNI BOL"DVOBOJ" na stranicama "Novosti" završen je hepiendom. Srećan sam što je knjiga "Mi izbrisani" ovenačna nagradom "Meša Selimović". Za tu sreću ima više razloga, a jedan od njih je i taj što nagrada nosi ime pisca jednog od najboljih romana srpske i svetske književnosti. "Derviš i smrt" je roman koji nam pokazuje kako književnost može da jedan, intimni, prikriveni, lični bol pretvori u bol koji osećaju svi čitaoci, dakle u kolektivni bol. Svojim romanom, pokušao sam da iskoristim reverzibilnu mogućnost književnosti - da jedan prikriveni, kolektivni bol učinim ličnim, kako bi taj bol ponovo mogao postati vidljiv u kolektivu. Ova nagrada je znak da sam možda u tome i uspeo. Zahvaljujem svima koji su svojim glasom postali prijatelji Anđela Frojnda.
Glasove za "Kamena čtenija" dali su: Petar Pijanović, Aleksandar B. Laković, Svetlana Milašinović, Aleksandar Jovanović, Dobrivoje Stanojević, Goran Maksimović, Miloš Petrović, Dragana Beleslijin, Srba Ignjatović, Jovan Pejčić, Svetlana Šeatović Dimitrijević, Zorana Opačić, Valentina Pitulić, Slađana Jaćimović i Stojan Đorđić.
Glasove za roman "Mi, izbrisani" dali su: Petar Pijanović, Svetlana Milašinović, Aleksandar Jovanović, Aleksandar Kostadinović, Dragana Beleslijin, Đorđe Pisarev, Vladimir Gvozden, Svetlana Šeatović Dimitrijević, Mileta Aćimović Ivkov, Nebojša Lazić, Slađana Jaćimović, Tatjana Lazarević Milošević, Aleksandra Petrović, Bojana Stojanović Pantović i Časlav Nikolić.
Nagrada se sastoji od plakete - reljefa sa likom Meše Selimovića, povelje i novčanog iznosa, a biće dodeljena na svečanosti u Narodnom pozorištu 5. marta u podne.


UVEK IĆI USPRAVNO
PRIDRUŽUJUĆI se dobitnicima književne nagrade "Meša Selimović", osećam da pred velikim piscem moram da položim neke posebne račune i da konačno i bezostatno prihvatim jedinicu mere koju on nameće. Ta jedinica mere je koliko književna toliko i kulturološka, koliko estetička toliko i etička, koliko egzistencijalna toliko i esencijalna. Ja sam odavno već, još od svoje književne mladosti, ta merila počeo sebi da ispostavljam, ali ni posle toliko godina nisam siguran jesam li uspeo išta od tog imperativa da ostvarim. Voleo bih, recimo, da na kraju svog životnog puta mogu bez predomišljanja da potpišem neke od njegovih rečenica koje dugo pamtim i nad njima se zamišljam. U ovom trenutku dozvolite mi da pomenem samo jednu takvu Selimovićevu rukovodnu misao koju veoma poštujem: "Ja sam uvijek išao uspravno, ništa nisam tražio što mi normalno ne pripada, sa svakim razgovarao ravnopravno, ne pregibajući ni kičmu ni šiju, tako da sam uvijek ličio na uobražena čovjeka." Ja, koji nikada nisam ni pokušao a kamoli uspeo da izgledam kao uobražen čovek, uvek sam voleo da razgovaram upravo sa takvim ljudima koji uspravno hodaju, uspravno misle i uspravno govore. Takav je bio Meša Selimović, takav sam nastojao da i ja budem. O tome da li sam u tim naporima bar malo uspeo, reći će mi upravo on, Meša. Reći će u nekom trenutku našeg nečujnog dijaloga, onda kad on bude zaključio da sam zaslužio da čujem pravu reč. Nadam se da me ova nagrada bar za nijansu čini dostojnijim te prave reči.

Нема коментара:

Постави коментар